Kolektivna svojina

Izvor: Ekonomska demokratija
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kolektivna svojina

Svojina predstavlja najvišu vlast nad materijalnim i nematerijalnim stvarima i resursima i usko je vezana za pravo držanja, korištenja, upravljanja i konrole nad objektima, zemljištem ili intektualnim tvorevinama. Kolektiva svojina podrazumeva grupno vlasništvo i to u korist svih članova grupe,pri čemu opseg grupe varaira i može da obuhvata celo društvo, manje zajednice ili pojedinačna preduzeća u obliku zadruga ili javnih kompanija. Javlja se u formi javnog (državnog), društvenog, zadružnog i zajedničkog vlasništva. Klasična liberalna doktrina odbacuje mogućnost kolektivnog vlasništva jer se na taj način navodno izbegava situacija u kojoj jedan akter može da zadobije premoć u odnosu na druge aktere i usko je povezano sa liberalnim shvatanjem slobode kao slobode od prinude i spoljnjih ograničenja. Štaviše, smatra se da zagarantovano pravo na privatno svojinu i sloboda pojedinaca da nesputano slede sopstvene interese predstvalja najefikasniji mehanizam za postizanje opšteg dobra i efikasnu upotrebu resursa (Wright 2018; internet Harvey). Za razliku od privatne svojine koja služi isključivo interesima pojedinaca, kolektivna svojina u svojim različitim varijantama omogućava otvoreniji pristup, veću participaciju u odlučivanju i viši stepen kontrole nad odlukama koje se donose u pogledu raspolaganja predmetima vlasništva nego što je slučaj sa privatnim vlasništvom.

Teorijska geneza

Istorija modela/prakse

Kritički osvrt

Kritički osvrt

Lokalna kontekstualizacija

Komparativna analiza