Ekonomija krofne

Izvor: Ekonomska demokratija
Izmena od 13:57, 18. oktobar 2021. od strane korisnika Aleksandralakic (razgovor | doprinosi) (Nova stranica: == Definicija pojma == Ekonomija krofne je eklektička ekonomska teorija čiji je cilj da omogući zadovoljenje potreba svih ljudi, a da se pri tom ne prekorače ekološke granice…)
(razl) ← Starija izmena | Najnovija izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Definicija pojma

Ekonomija krofne je eklektička ekonomska teorija čiji je cilj da omogući zadovoljenje potreba svih ljudi, a da se pri tom ne prekorače ekološke granice planete Zemlje. Koristeći se uvidima različitih škola ekonomske misli, uključujući one iz ekološke, feminističke, institucionalne i bihejvioralne ekonomije, ekonomija krofne nudi kritiku dominantnih ekonomskih modela koji predstavljaju prepreku u ostvarenju ovog cilja i predlaže alternativna teorijska i praktična rešenja koja treba da doprinesu sigurnoj i pravednoj budućnosti čovečanstva.

Teorijska geneza

Početna tačka ekonomije krofne je promena cilja ekonomije iz neograničenog rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u napredak unutar sigurnog i pravednog prostora, koji je sa jedne strane ograničen društvenom osnovom definisanom minimalnim ljudskim blagostanjem, a sa druge strane ekološkim plafonom, definisanom maksimalnim pritiscima koji ne narušavaju sistem za održanje života na planeti Zemlji. Najpoznatiji model ekonomije krofne je upravo vizualizacija ovog prostora koja je nazvana šupljom krofnom jer po obliku najviše podseća na američke krofne. Šuplja krofna oslikava budućnost u kojoj će potrebe svake osobe biti zadovoljene, čuvajući pri tom živi svet od kojeg čovečanstvo zavisi. Ispod krofnine unutrašnje ivice na kojoj je postavljena društvena osnova nalaze se nedostaci u ljudskom blagostanju sa kojima se suočavaju oni kojima nedostaju životne potrepštine, poput hrane, obrazovanja i stanovanja. Iznad spoljne ivice koja predstavlja ekološki plafon nalaze se preveliki pritisci na sistem koji održava život na Zemlji, poput klimatskih promena i hemijskog zagađenja. Između ove dve ivice leži ekološki siguran i društveno pravedan prostor u koji treba dovesti celo čovečanstvo.

Od 1948. godine međunarodnim standardima o ljudskim pravima utvrđuje se pravo svake osobe na veliku većinu prava koje čine društvenu osnovu, bez obzira na to koliko malo novca ili moći neko ima. Sva ona su uključena u Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija - koje su zemlje članice usvojile - a velika većina ovih ciljeva treba da se postigne do 2030. godine. Što se tiče ekološkog plafona, identifikovano je devet kritičnih procesa koji zajedno omogućavaju Zemlji da održava Holocen. Za svaki od ovih devet procesa, određen je prag pritiska posle koga se dovodi u opasnost stabilnost u temperature koja je omogućila čovečanstvu da napreduje u poslednjih 12 000 godina. Izlaskom iz Holocena, Zemlja će zapasti u stanje u kojem promene više neće biti moguće pouzdano predviđati.

Pored modela šuplje krofne, oksfordska ekonomistkinja Kejt Revort (Kate Reworth) prepoznaje još šest drugih načina na koji može da se misli ekonomija za 21. vek, a svaki od njih kontrastira nekom od ekonomskih modela koji su dominirali u 20. veku. Nasuprot reduktivnom modelu prema kome je organizacija ekonomije predstavljena prvenstveno kroz interakciju domaćinstva i biznisa, ekonomijom krofne ekonomska analiza počinje prepoznajući da je ekonomija zavisna kako od šire društvene zajednice, tako i od živog sveta. Zatim, umesto da se pojedinci posmatraju kao kompetetivni i egoistični, ekonomijom krofne se prepoznaje da je ljudsko ponašanje u velikoj meri zavisno od društvenog uticaja i da je moguće osnažiti kooperativne i brižne ljudske karakteristike. Mehaničkom ekvilibrijumu ponude i potražnje sa cenom na preseku osa koje ih prikazuju, ekonomija krofne kontrastira dinamičku kompleksnost i međuzavisnost ekonomije, društva i ostatka život živog sveta koja najbolje može da se razume kroz sistemske teorije.

Kuznetsova kriva u obliku obrnutog slova U popularni je dijagram koji je mnoge ekonomiste naveo na zaključak da rast mora biti inicijalno neegalitaran, kao i da je za zdravu životnu sredinu neophodno prvo ostvariti rast praćen zagađenjem. Sa druge strane, ekonomijom krofne se prepoznaje da postoje mnogi načini da se dizajnira ekonomija tako da bude cirkularna, regnerativna i mnogo distributivnija u pogledu vrednosti koju generiše menjajući dinamiku vlasništva nad bogatstvom. Ističe se pet mogućnosti koje se tiču kontrole nad zemljom, proizvodnjom novca, preduzećima, tehnologijom i znanjem. Neke od ovih mogućnosti zavise od reformi koje treba da sprovede država, pa treba da se posmatraju kao deo dugoročnog procesa promene, dok druge mogu pokrenuti građani odozdo. Transformišući dinamiku bogatstva, ove inovacije nam pomažu da današnju ekonomiju koja stvara podele pretvore u distributivnu ekonomiju kojom će se smanjiti kako siromaštvo, tako i nejednakost. Na kraju, poslednja promena perspektive na koju ekonomija krofne poziva je zaokret od zavisnosti od rasta na agnosticizam u pogledu rasta. Umesto imperativa rasta, bez uzimanja u obzir kako on utiče na ljudsko blagostanje, ekonomija treba da bude utemeljena na povećanju ljudskog blagostanja, bez obzira da li je ono praćeno ekonomskim rastom ili stagnacijom.

Kratka istorija

U prošlosti, bilo je uobičajeno da definicije ekonomije ukazuju na neku vrednost. Od Aristotela do Adama Smita (Adam Smith), ekonomija je definisana pozivanjem na određene ciljeve. Tako Smit eksplicitno navodi da je cilj ekonomije dvostruki: da omogući ljudima da ostvare prihode, kao i da opskrbi državu dovoljno velikim prihodima kako bi mogla da finansira svoje javne usluge. Zaokret ka zasnivanju ekonomije kao čisto deskripitvne nauke dolazi u definiciji ekonomije Džona Stjuarta Mila (John Stuart Mill) koji je promenio fokus sa ekspliciranja ciljeva ekonomije na otkrivanje ekonomskih zakona. Time je započet trend koji su ekonomisti pratili i iz definicija je počao da se gubi normativni element, tako je danas opšteprihvaćena definicija da je ekonomija nauka kojom se istražuje na koji način društvo upravlja ograničenim resursima, čime se pretenduje da se ekonomija predstavi kao čisto deskriptivna nauka, navodno oslobođena bilo kakvih vrednosti. Ipak, ideja korisnosti se nalazi u središtu konvencionalnih ekonomskih teorija. Korisnost se u ovom kontekstu definiše kao osobno zadovoljstvo koje proističe iz konzumiranja određenog dobra. Konvencionalnim ekonomskim teorijama se zatim brzo skače na zaključak da je cena koju su ljudi spremni da plate za robu ili uslugu dovoljno dobar tržišni proksi za korisnost koja je ostvarena. Zajedno sa pretpostavkom da potrošači uvek preferiraju više nego manje, dolazi se do zaključka da je rast BDP-a proksi za poboljšanje ljudskog blagostanja.

U poslednjih pola veka, zanemarivana su ograničenja rasta BDP-a kao indikatora blagostanja i on je postao politička nužnost i de facto cilj javnih politika. U ovakvoj klimi, skrajnuta su pitanja da li je rast uvek poželjan, neophodan ili moguć. Međutim, izbegavanje da se rast tretira kao puka politička opcija, a ne nužnost, sprečava postavljanje pitanje o rastu čega, o rastu za šta i za koga, ko će platiti troškove rasta, koliko dugo će trajati rast, koja cenu će platiti planeta, kao i koliko je ekonomskog rasta dovoljno. Ova pitanja su dobila kredibilitet i težini u široj javnosti zbog rada na ovu temu ekonomiste, filozofa i nobelovca Amartije Sena (Amartya Sen). Prema Senu, umesto rasta BDP-a cilj treba da bude da se uvećaju ljudske sposobnosti, a realizacija ljudskih sposobnosti zavisi od pristupa hrani, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, ličnoj sigurnosti, stepena demokratičnosti jednog društva itd. Na tragu Senovog rada nastaje i ekonmija krofna, koja ima za cilj da bude novi kompas kojim će se čovečanstvo rukovoditi u ovom veku.

Kritički osvrt

Ekonomista Branko Milanović ističe tri slabosti ekonomije krofne. Prvo, da bi se prihodi svake osobe na svetu podigi na nivo medijane u razvijenim zemljama, globalni BDP treba da bude tri puta veći. Prema njegovom mišljenju, tematizacija napetosti koju bi takav rast izazvao između smanjenja siromaštva i povećanja emisije ugljendioksida unutar ekonomije krofne se izbegava. Drugo, dometi mnogobrojnih primera inovativnih zelenih poduhvata kojima se smanjuje emisija ugljendioksida i nejednakost se precenjuju. Treće, interpretacija faze u kome se globalni kapitalizam nalazi je pogrešna. Umesto da postaje nežniji i kooperativniji kako se teorijom krofne sugeriše, globlani kapitalizam promoviše komodifikaciju do sada nekomodifikovanih sfera osnažujući time egoistične karakteristike društva i primarnu motivisanost novcem i uspehom. Podležući problem ekonomije krofne je u tome što se ignorišu glavne društvene kontradikcije i pretpostavlja nepostojeći globalni konsenzus oko pitanja koja su predmet klasnih i nacionalnih sukoba.

Lokalna kontekstulizacija

Institut za političku ekologiju (IPE) iz Zagreba je razvio sopstveni model krofne. Njihov model se razlikuje od Revortovinog u smislu da je podeljen na tri široka segmenta – biofizički, kulturni i društveno-ekonomski – od kojih svaki pokriva tri ili četiri tematska područja i jedanaest pokazatelja. IPE ne samo da je uradio krofnu za svaku državu po sopstvenom modelu, nego uz određena prilagođavanja, i za četiri grada u Hrvatskoj: Zagreb, Zadar, Gospić i Slavonski Brod. Rad IPE-a je inspirisao istraživače iz Platforme za teoriju i praksu za društvena dobra - zajedničko da razviju uz neophodno prilagođavanja po njihovom modelu model krofne za Beograd.

Komparativna analiza

Amsterdam je prvi grad na svetu koji je preuzeo model krofne kao alat za merenje ekonomskog oporavka nakon pandemije virusa COVID-19. Grupe koje sprovode istraživačke, zagovaralačke i edukativne aktivnosti ili razvijaju zajednicu oko ekonomije krofne postoje u SAD (Kalifornija), Ujedinjnom Kraljevstvu (Devon), Brazilu (Rio de Ženeiro) i Nemačkoj (Berlin).

Napomene i reference

Cik, Tomislav (2021), “Fitting Croatia within the Donut: The four cities”, Institut za političku ekologiju (internet), dosupno na: http://ipe.hr/en/blog/fitting-croatia-within-the-donut-the-4-cities/ (pristupljeno: 15.10.2021.).

Devon Doughnut - https://devondoughnut.org (pristupljeno: 15.10.2021.).

Doughnut Economics Action Lab - https://doughnuteconomics.org (pristupljeno: 15.10.2021.).

Hens, Tajn (2021), “Krofna ekonomija za uspešan 21. vek”, Platforma za teoriju i praksu društvenih dobara - zajedničko (internet), dosupno na: https://zajednicko.org/blog/krofna-ekonomija-za-uspesan-21-vek/ (pristupljeno: 15.10.2021.).

Institut za političku ekologiju, “Degrowth Donut” (internet), dostupno na: http://ipe.hr/en/degrowth-donut/ (pristupljeno: 15.10.2021.).

Milanović, Branko (2018), “Doughnut Economics: Seven Ways to Think Like a 21st Century Economist by Kate Reworth”, Brave New Europe (internet), dostupno na: https://braveneweurope.com/doughnut-economics-seven-ways-to-think-like-a-21st-century-economist-by-kate-raworth (pristupljeno: 15.10.2021.).

Momčilović, Predrag (2021), “Transformativni model šuplje krofne”, Platforma za teoriju i praksu društvenih dobara - zajedničko (internet), dosupno na: https://zajednicko.org/blog/transformativni-model-suplje-krofne/ (pristupljeno: 15.10.2021.).

Nugen, Ciara (2021), “Amsterdam Is Embracing a Radical New Economic Theory to Help Save the Environment. Could It Also Replace Capitalism?”, Time (internet), dostupno na: shorturl.at/hvI09 (pristupljeno: 15.10.2021.).

Reworth, Kate (2017), Doughnut Economics: Seven Ways to Think Like a 21st Century Economist, White River Junction, Vermont: Chelsea Green Publishing.

“The Doughnut for Cities and Regions: A Doughnut Initiatives Sharing Session”, Caring Communities for Radical Change (internet), dostupno na: https://cloud.degrowth.net/s/Fq2QQAaq7YdJttG (pristupljeno: 15.10.2021.).

Šouten, Sokrat (2021), “Razvoj na bazi modela šuplje krofne za pravedniji i zeleniji Amsterdam”, Platforma za teoriju i praksu društvenih dobara - zajedničko (internet), dosupno na: https://zajednicko.org/blog/razvoj-na-bazi-modela-suplje-krofne-za-pravedniji-i-zeleniji-amsterdam/ (pristupljeno: 15.10.2021.).