Baštenske zajednice

Izvor: Ekonomska demokratija
Izmena od 13:18, 21. decembar 2019. od strane korisnika Sumire (razgovor | doprinosi)

Idi na navigaciju Idi na pretragu

Definicija pojma

Baštenskim zajednicama (eng. community gardens) ili zajedničkim baštama se naziva “bilo koji komad zemlje koji kultiviše grupa ljudi za to koristeći pojedinačne ili zajedničke parcele na javnom ili privatnom zemljištu.” [1] Na parcelama se mogu uzgajati voće, povrće i ukrasne biljke, najčešće za ličnu ili zajedničku upotrebu. Baštenske zajednice se najčešće nalaze u urbanim i prigradskim sredinama i variraju u veličini i tipovima organizacije.

Teorijska pozadina i istorija prakse

Termin community garden ima široku upotrebu, i koristi se i kada se govori o sistemu bašti sa parcelama koje služe kako za zajedničku tako i za pojedinačnu upotrebu. Sam termin ima široku primenu bez jasno postavljenih definicija, koje se i u literaturi i u praksi nertko prepliću sa drugim sličnim terminima, a najčešće sa pojmom urbanih bašti (urban gardens). Pojam “urbane bašte”, češće se koristi se kao širi termin za označavanje različitih oblika bašti koje se javljaju u urbanim i suburbanim sredinama, uključujući i baštenske zajednice.

Nasuprot ideji o zajedničkoj upotrebi, stariji termin allotment garden se uglavnom upotrebljava kao odrednica za sistem bašti, najčešće u vlasništvu grada, koji se daje stanovnicima za individualnu upotrebu.

Prve zajedničke bašte (allotment gardens) javljaju se u u 19. veku u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Danskoj, Švedskoj i drugim evropskim zemljama, kada se usled industrijalizacije veliki deo stanovništva seli iz sela u gradove. Zakonom o ograđivanju iz 1809. godine, britanski kralj Džordž III izuzima deo zemlje i daje je na korišćenje siromašnim porodicama. Od tada pa do prve polovine 20. veka, zajedničke bašte javljaju se uglavnom kao mera kojom države i gradovi tokom kriznih vremena prebacuju deo tereta proizvodnje hrane na stanovništvo – ekonomične bašte (Thrift gardens) tokom Velike depresije u SAD i bašte pobede (Victory gardens) tokom Prvog i Drugog svetskog rata u SAD, Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Kanadi. Tokom Drugog svetskog rata bašte pobede su proizvodile oko 40% povrća u SAD.[2] Vlada je sprovodila kampanje kojim se baštovanstvo prikazivalo kao patriotski čin i podrška zemlji u ratu, dok se istovremeno koristilo kao mera dizanja morala stanovništva i jačanje duha zajedništva.

U periodu nakon rata, popularnost baštenskih zajednica opada, da bi se ponovo reaktuelizovale sedamdesetih godina u Evropi, SAD i Australiji kao rezultat sve većeg interesovanja za zaštitu životne sredine, zelene površine u gradovima ali i pristupačnost zdravoj hrani. Savremena konceptualizacija i razvoj pokreta baštenskih zajednica vuče korene iz ovog perioda. Poslednjih petnaestak godina tema baštenskih zajednica biva još aktuelnija u svetlu diskusija o dostupnosti hrane (food security) i područjima u kojima kvalitetna hrana nije dostupna (food deserts), klimatskim promenama i održivom životu u urbanim sredinama, [[dekomodifikacija rada|dekomodifikaciji rada], [zajednička dobra|zajedničkim dobrima] i osvajanju prava na javni prostor. Iako politizacija samog pokreta ponekada izostaje od samih aktera uključenih u rad baštenskih zajednica, može se reći da motivisanost za njihov rad polazi od želje za rešavanjem različitih aktuelnih političkih pitanja, i da samim tim baštenske zajednice treba posmatrati u kontekstu u kome se reaktuelizuju – na preseku različitih aktuelnih političkih borbi.

U pogledu organizacije i odlučivanja ali i odnosa prema lokalnim vlastima, postoje različiti modeli baštenskih zajednica. Najčešće inicijativa dolazi od neprofitnih udruženja ili lokalnih zajednica koje obrađuju parcele koje su u velikom broju slučajeva u vlasništvu grada, a date na upravljanje pomenutim udruženjima. Odluke se u nekim slučajevima donose na nivou članstva, u nekima postoje izglasane strukture za donošenje odluka, a u nekim slučajevima udruženja koja upravljaju baštom imaju svoje mehanizme za donošenje odluka. Parcele se često koriste za pojedinačnu upotrebu dok su sistemi za navodnjavanje i alat uglavnom zajednički. U manjem broju slučaja, uglavnom kada su u pitanju manje zajednice, parcele se mogu zajednički obrađivati i plodovi se zajednički koristiti. Veoma često baštenske zajednice kreiraju edukativni i drugi vid programa koji može biti namenjen za članove zajednice ili za širu publiku.

Kritički osvrt

Lokalna kontekstualizacija

Komparativna analiza

Napomene i reference

  1. Bauermeister, Mark, Swain, Steven & Rilla, Ellie (2010) Marin County Community Garden Needs Assessment. Novato: UCCE
  2. Herrmann, M. M. (2015) The Modern Day “Victory Garden”. Mississippi: Mississippi State University